Jedan ulični mačak iz Turske masirao je svog prijatelja koji je bio na izdisaju i to u predjelu gdje mu se nalazi srce. Nevjerovatno, ali mačak je uspio da održi u životu svog druga sve do dolaska veterinarske ekipe koja je na ovoj tužnoj priči dala sretan kraj.

Bio je to jedan od onih dana kada unaprijed znamo da se neće desiti ništa novo i da ćemo otvoriti i zatvoriti oči sa istim osjećanjem u grudima. Da je bilo proljeće znam po mirisu trešnje koji je našao način da se uvuče kroz prozor i nađe put do mojih čula. Imala je okus tuge i suza, kao da je znala da ću tog dana plakati. Ono što me natjeralo da otvorim oči nije bio miris tuge i suza već jauk istog porijekla, jasniji i bliži, tužniji i sa više suza.

Ovo su slike povrijeđenog psa kojeg smo u utorak pokupili pored zgrade Nacionala. Pas je tu ležao čitav dan i nitko se nije potrudio ni provjeriti je li uopće živ. Da ne spominjem kako je vet. stanica u neposrednoj  blizini. Jedina svijetla stvar u svemu je što su nam dva policajca koje smo zatekli u blizini pomogli da ga utovarimo u auto (zaustavili su promet). Pas je najvjerojatnije bio nečiji jer je kastriran. Dijagnoza je trovanje i teško unutarnje krvarenje prouzrokovano kostima koje je pojeo. Pas je uginuo jučer, unatoč svim pokušajima da se spasi.