MISIJA
SOS Sarajevo, na putu misije mijenjanja još uvijek agresivne društvene svijesti u odnosu prema životinjama, poduzima niz mjera i akcija čija je svrha eliminacija ravnodušnosti, a nekad i uvriježenog animoziteta koji se ispoljava u otvorenom nasilju prema njima..
Dosadašnja logika organiziranog ubijanja (lovačke akcije „uništavanja pasa lutalica“), mora biti zamijenjena novom praksom sterilizacije i udomljavanja životinja, koja će svoje uporište imati u ustavnoj legislativi, odnosno u Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja za čije se donošenje borimo godinama.
Moderni svijet demokratiziranih društava svoju civliziranost iskazuje najvidljivije upravo u svom odnosu prema životinjama i njihovom pravu da žive u skladu sa uslovima opstanka vlastite vrste.
VIZIJA
Humanizacija ukupnog ljudskog življenja nije moguća bez promjene odnosa prema životinjama. Borba za promjenu tog odnosa mora biti široka i sveobuhvatna, i mi je (u skladu s našom humanizirajućom vizijom) upravo tako i vidimo.
Odnosno, svjesni smo da legislativne pomake u gornjem smislu mora pratiti adekvatna promjena društvene svijesti, kako bi Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja bio prihvaćen kao izraz jedne logike življenja, a ne kao vanjska prisila koja će biti izbjegavana kad god se za to ukaže pogodna prilika.
Samo „dobra volja“ građana i samorazumljiva ljubav mogu biti od pomoći na tragu našeg htijenja da prihvatanje drugih živih bića kao naših životnih saputnika zamijeni dosadašnju praksu njihovog ignoriranja, maltretiranja i fizičkog uništavanja.
Perspektivistička promjena svijesti od tradicionalnog kill-modela (modela ubijanja), ka dobrovoljnom prihvatanju (model poštovanja i ljubavi), nije moguća bez niza sistematskih edukativnih zahvata.
U tom smislu, borimo se da sistemom najranije planske edukacije (od obdaništa do univerziteta), postepeno i sasvim stručno (psiho-pedagoškim metodama uz pomoć istinskih znalaca struke i nauke) kondicioniramo građane u pravcu senzibilnijeg odnosa prema prirodi, životinjama, ljudima i životu općenito.
Maksima naše pedagoško-humanističke vizije sadržana je u onoj poznatoj sentenci koja poziva na razumijevajuće prihvatanje života u njegovom najširem registru, a ona kaže:
NIKO NIJE KRIV ZATO ŠTO POSTOJI, JOŠ MANJE ZBOG NAČINA NA KOJI POSTOJI.
Biti Čovjek, Životinja, Biljka, Kamen ... samo su načini tog postojanja koje zavređuje naše puno poštovanje.
I tek kroz to poštovanje, praktično poštovanje drugoga, sasvim neovisno o tome ko on, i šta on bio, možemo doći i do samopoštovanja koje je temelj i uslov uzvišenog osjećanja života.
A za osjećaj te plemenite uzvišenosti valja se boriti i izboriti.
Upravo zato, naša misija i naša vizija polaze od njega i završavaju s tim osjećanjem koje je moralna kičma naše svjesno (od)njegovane uljuđenosti.
Tek s postupcima vođenim vrednotama najšire životne saosjećajnosti, možemo samozadovoljno odahnuvši, konačno reći:
Pa, ljudi smo, zar ne?
E.B.
